Stigla jesen i biće sve više filmova u dnevniku jer realno svi volim da ostano kod kuće. Uživajte u septembarskom izdanju i nezaboravite da nam pošaljete svoje preporuke.
Kingsman: The Golden Circle, 2014, Matthew Vaughn
Matthew Vaughn uspeva da zadrži sve ono što je prvi deo učinilo uspešnim, a dodaje i nove elemente koji proširuju već poznati svet Kingsmana. Moram da pohvalim to što, uprkos izazovu pravljenja nastavka, pripovedački i vizuelni kvalitet ni u jednom trenutku ne opada, naprotiv Vaughn uspeva da doda neku svežinu zahvaljujući zvezdama poput Julianne Moore i Pedro Pascal. Suština jeste, kome se svideo prvi deo i drugi će mu sigurno prijati.
Fun fact, ko je upoznat sa poznatim Pedro Pascal editom sa TikTok, to je scena iz ovog filma.
Blink Twice, 2024, Zoë Kravitz
Moram da priznam, kada sam išla da gledam ovaj film nisam znala o čemu se radi. Jedino što sam znala jeste da je ovo rediteljski debi Zoë Kravitz i moram priznati Kravitz apsolutno uspela u svom prvom režiserskom poduhvatu. „Blink Twice“ je izvanredan horor filma, sa iznenađujuće dubokom porukom koja se bavi temom privilegovanih muškaraca i njihovim osećajem moći i kontrole. Iako ne želim da otkrivam previše, jer je film još uvek u bioskopima i treba ga odgledati, reći ću samo da Kravitz muzikom i scenama stvara napetost koja nas drži kroz ceo film.
Speak No Evil, 2022, Christian Tafdrup
Uzela sam da odgledam prvo originalni film pre nego što budem gledala novu verziju sa McAvoyem. Iako je horor film, smatram da je film veoma poučan. Naslov nije vezan za religiju, kako sam isprva pomislila, već nas upozorava na ljudsku sklonost ka ćutanju i toleranciji, čak i kada su naše granice narušene. Film nam pokazuje koliko daleko možemo otići u potiskivanju sopstvenih osećanja kako bismo izbegli sukob, pa čak i kada instinkt govori suprotno.
Danska porodica, koju pratimo, postaje žrtva suptilne igre manipulacije kada prihvate poziv od holandske porodice sa kojom su se upoznali na letovanju. Kada stignu u Holandiju, na poziv novih prijatelja, ubrzo vidimo da to nije ista porodica koju smo upoznali na početku filma. Ključni trenutak koji odlično pokazuje promenu dinamike jeste scena u kojoj Patrik (holandski domaćin) insistira da Louise (Dankinja), koja je vegeterijanka, da proba meso. Iako ga uporno odbija, na kraju pristaje da ga ne bi uvredila – savršen prikaz kako dozvoljavamo drugima da prelaze naše granice kako bismo izbegli neprijatnost.
Takođe bih istakla lika Bjorna, muž Louise, pasivan i željan za nekom avanturom jer njegov svakodnevni život je „dosadan“. On je taj koji je ubedio da bi mogli porodično da odu u Holandiju kod novih prijatelja. U trenucima kada ga Patrik laskavo naziva „herojem“ zbog nekog trivijalnog čina, njegov ego raste i time se oseća sigurno pored Patrika. U momentu kada je najpotrebniji svojoj porodici, on se potčinjava Patriku i ne prikazuje nikakvu želju da se bori sa svoj život, prosto je prihvatio da je ovo kraj ne samo njegovog života već i njegove porodice.
Little Shop of Horrors, 1986, Frank Oz
Obožavam ovaj mjuzikl jer je savršeni miks komedije, horora i najbitnije muzike. Ako budete gledali film, preporučujem da potražite originalnu verziju, a ne Director’s Cut. Po mom mišljenju, alternativni kraj se pretvara u Kaiju film, što mi se nije dopalo. Originalni kraj ostavlja otvoreno pitanje – da li su naši heroji zaista pobedili i da li su zaista bezbedni?
Pored toga, film na zanimljiv način obrađuje temu partnerskog nasilja i kako se žena koja trpi zlostavljanje oseća nedostojnom boljeg života. Iako ova tema nije u fokusu, ona pokreće dalji razvoj radnje.
Ne mogu da ne spomenem Steve Martina u ulozi sadističkog stomatologa, on je sporedni lik ali ponovo ostaje veoma upečatljiv. Njegova interpretacija lik savršeno se uklapa u film a numera „Dentist!“ je genijalna.
Longlegs, 2024, Oz Perkins
Uh ne znam šta da mislim o ovom filmu jer ima neke rupe u radnji koje su mi jako zasmetale i početak samog filma mi nekako zbrzan. Međutim, za ljubitelje Nicolasa Cagea, među kojima se i ja ubrajam, ovo je i dalje film vredan gledanja. Iako Cage nije glavni lik, dominira u svakoj sceni u kojoj se pojavi, donoseći svoj prepoznatljiv intenzitet.
Moje lično iskustvo sa ovim filmom je da je narativno ekvivalentan B horor filmu – ima svoje nedostatke, ali istovremeno ima i šarm zbog kojeg bih ga ipak preporučila, ako ni zbog čega drugog, ona zbog Nicolasa Cagea.