Ko me poznaje zna da NE gledam serije i često me osuđuje zbog toga. U ovu kategoriju spadaju i prijatelji i kolege i porodica, jer mi iznova i iznova pune listu serija koje nikako da pogledam. Ali svi isto tako znaju da sam Senke nad Balkanom (obe sezone) pogledao više puta… zbog čega ih, opravdano, još više nerviram. 🙂
Pa sam tako, sasvim logično, i treću sezonu bindž-vočovao, i to sam bio u ovoj fanatičnoj prvoj turi bindžera. Mada, nisam među onima koji su oborili server EON-a prvo veče (dakle, postoje i luđi od mene). Ali ovaj moj fanatizam, kombinovan sa mojim opsesivnim akademskim istraživanjem pop kulture, donosi malo dublju analizu ove serije. I nadam se da ćete uživati u njoj. Ja jesam, jer sam napravio pauzu od obaveza.
Uvod, razrada, Rio Tinto
Dakle, kao što znate, ova serija je zaslužila našu pažnju analogijama sa aktuelnim dešavanjima na političkoj sceni Srbije. Tako je i treća sezona u startu povukla paralelu sa predratnim stanjem u svetu (naspram predratnih dešavanja u seriji), Rio Tintom (naspram dešavanja vezanih za rude na Rtnju u seriji), kao i pokradenim izborima (i tada i sad). Čak su i Bjela i sam Milan Marić, koji glumi u ovoj sezoni, to rekao – nisam izmislio.
Međutim… ova serija takođe pokreće mnoštvo društvenih pitanja koja nisu tek tako očigledna. Odnosno, ulazi u neka pitanja koja su možda i dublji problemi društva, sa kojima se svakodnevno suočavamo.
Nisam upao u hiperanalizu kao fan-dom fanatik ove serije, već vam nudim konkretne primere i pitanja. Samo vas upozoravam da ima spojlera!
Šta posle zatvora: Resocijalizacija?
Zabela, CZ i ostale teme o kojima Crni Cerak peva — sve je to super, samo zaboravljamo da doživotna robija kod nas odavno više ne postoji. Što znači sledeće: šta ćemo sa svima njima kada izađu iz zatvora? Neko će reći da će ti ljudi vremenom naći neki posao, ali budite iskreni: Koliko vas bi sedelo u kancelariji sa bivšim robijašima? Moralna dilema. Ovaj moralni problem vuče korene oduvek, pa je tako u ovoj seriji posebno ispraćen (i jako sam zahvalan na tome). Inspektor Stanko Pletikosić, koji nam je u prvoj sezoni predstavljen kao veoma pošten i talentovan učenik Arčibalda Rajsa, razvio je karakter samo tako. Odnosno, ,,pokvarilo ga društvo”. Druga sezona se završava tako što on odlazi u zatvor zbog ubistva, a u prvoj je izbegavao da pipne revolver. U trećoj sezoni on izlazi iz zatvora i ne zna gde će ni šta će. Nude mu se dve opcije: Jatagan Mala ili uobičajen život u Beogradu (koji se u praskozorje rata raspada).
Ne moram ni da vam spojlujem šta je na kraju Stanko izabrao, jer već slutite. Ali setite se da se sa ovim susrećemo i da ćemo se susretati. Zanimljivo je i da je prva sezona iskoristila ovu temu, skoro kao centralnu, samo u drugom obliku; resocijalizacija ratnih veterana.
Spill the Rtanj Tea!
Slažem se da je zanimljiva analogija Rio Tinto vs. rudnik na Rtnju, ali ima tu nešto još zanimljivije: kako se ko ophodi prema prirodnim bogatstvima.
U trećoj sezoni postoji više interesnih grupa koje se otimaju oko Rtnja (kao što smo imali sa Longinovim kopljem u prvoj). Za neke je taj rudnik samo politički i ekonomski interes, a za neke mnogo više.
Priča o porodici Minh je jako zanimljiva i savetujem da guglate ako niste do sad. Ali, ukratko, oni su, izgleda, zaista želeli da ulažu u svoje radnike na Rtnju i gotovo postoje dokazi da su poštovali narod i zemlju sa kojima su radili. Bajkovitu priču o porodici Minh prekida Drugi svetski rat (jer su Jevreji), ali je u seriji to prikazano još zanimljivije. U Senkama Minhovi otkrivaju uranijum na Rtnju. Ovaj element (kao što znate, važan za Drugi svetski rat) otkrivaju i Nemci (nacisti, odnosno Tule), i političke elite Jugoslavije, i biznismeni, i oni koji žele da dođu na vrh države (Tito, tj. Biković).
Kako to biva u Senkama, ne zna se „ko pije, ko plaća“, i standardno lete glave zbog različitih interesa. Međutim, Minhovi su u ovoj seriji prikazani kao neko ko toliko poštuje prirodu da su jako bliski sa Vlasima. Sad, neko će reći da su scenaristi malo preterali, ali ja poštujem pravo na tu umetničku slobodu. Ono što je zanimljivo jeste da i Minhovi i (stereotipno prikazani) Vlasi stalno ističu da oni štite Rtanj, a Rtanj njih, dok druge interesne grupe pokušavaju da ga eksploatišu. Ne moram ni isticati koliko je ovo hot topic u savremenim ekološkim temama. Da, i sa Rio Tintom, ali i šire.
Ono što je posebno zanimljivo prikazano jeste da i Marija Oršić (fanatik, medijum, „Hitlerov anđeo smrti“) i Vanuca (isto tako spiritualna, samo Vlahinja) drugačije doživljavaju spiritualnost i mističnu moć Rtnja. Za Vanucu je to nešto što ne treba dirati, a za Mariju put u savršeni svet, verovatno povezan sa idejom o arijevskoj rasi. Dakle, i među fanaticima za magiju i okultizam, odnos prema prirodi se razlikuje.
Zli gej ljudi i njihove (fiks) ideje
Čekam samo minut kada će neko Bjelu da optuži što pravi samo negativne LGBTQ+ likove u Senkama. Ali u njegovu odbranu, nema generalno pozitivnih likova u Senkama jer je noir varijanta. U prvoj sezoni smo imali Generala Živkovića, u drugoj fanatičnu Mariju Oršić, a sada imamo Dimitrija Filipovića.
Ovde je najveći spojler: ne samo što Dimitrije voli muškarce, nego je najsuroviji negativac, verovatno u sve tri sezone. Ipak, u Bjelinu odbranu, dramaturzi su mu dali backstory, ali su podebljali i Marijin gay tj. lesbian story.
Ne znam kako će drugi ljudi doživeti ove dve priče, što ću pokušati da vam dočaram, ali mislim da su jako fino napisane. I, da: Postavljaju mnoga pitanja. Dimitrije Filipović svoju mračnu prirodu na par momenata svaljuje i na svoju seksualnost i nemogućnost da ikada normalno živi u tom društvu. Tu negde nalazi opravdanje za svoje surove odluke i akcije, kao i za neizmerni pragmatizam koji neguje u svojoj politici. U jednom momentu svoju prelepu drugaricu Zlatu Mirić, koja je isto izopačena i zaljubljena u njega, pravda time da ona nije zla i trula, već samo duboko nesrećna kao i on.
Slično, razvoj lika Marije Oršić prati isti obrazac. Kada ponovo sreće svoju staru ljubav iz druge sezone, Maju Davidović, daje joj šansu da odu u drugi svet (kroz portal na Rtnju) i konačno žive srećno i zajedno kao dve zaljubljene žene, s obzirom na to da im je na ovom svetu ta ljubav nemoguća.
Ili ja hiperanaliziram, ili su scenaristi zaista želeli da otvore prostor i temu za loše uslove života LGBTQ+ ljudi u Jugoslaviji (a sada i u Srbiji) — nisam pametan. Ali svakako verujem da će vam biti zanimljivo da pokušate kroz ove naočare da posmatrate seriju.
Pornografija između umetnosti i kriminala
Imali smo opijum, a sada imamo i pornografiju. Treća sezona nas uvodi u pitanje pornografije koja nastaje u svojim prvim oblicima, sa razvojem filma kao medija. Ona nije više samo reč i fotografija, već i pokretna slika, ali i ilegalno delo.
U ovoj sezoni imamo likove Spiridona Iskakovića (glumca) i Dido de Majo (vizuelnog umetnika, koji je istorijski postojao) koji se bave ovom temom. Delom da zarade novac u ovim vremenima, a delom da iskoriste svoj umetnički potencijal za nešto lukrativno. I zbog svega toga kroz seriju se proteže pitanje: da li je pornografija oblik izražavanja?
Ne moram ni da vas podsećam na debatu koja i danas traje o tome gde je granica erotike i čiste „pornjave“. U seriji se takođe postavlja pitanje da li je to ilegalan akt i da li bi zbog toga trebalo hapsiti. U jugoslovenskom haosu krađe, ubistava, prostitucije i narkomanije, pornografija gotovo deluje benigno, te se u ovoj sezoni širi tema koliko i kako se pristupa istoj. Ona naravno nastaje u Jatagan Mali, kao prostoru izvan svakog zakona. Tu se povlači i tema prostitucije, kao i položaja umetnika u društvu, pre svega u Beogradu. Ono što je zanimljivo jeste da je serija bila i kritikovana i hvaljena zbog eksplicitnih scena još od prve sezone.
Zaljučak: Preko, preko prenesi me preko.mp3
Za zaključak sam možda ostavio najvažniju temu, sažetu u opusu Indire Radić i pesmi „Preko, preko“, zbog koje se navodno sudila sa Rammsteinom. Tekst pesme kaže „Preko, preko odlazim daleko, mene čeka, čeka drugi neko“. Ova serija je dotakla i najvažniju temu: odlazak mladih — preko.
U poslednjoj epizodi treće i finalne sezone performerka Lilly odlazi u Pariz jer više ne može da ostane u Srbiji. Zatim Bojana i Mustafa Golubić odlaze preko da se ne sukobe sa Titovim komunizmom (koji ne trpi drugačiji komunistički pristup i izdaju), a na kraju i Dido de Majo. Za Dida ovo pitanje se u seriji postavilo tri puta, što pokazuje tri razloga: od strane njegove devojke Lilly, gde će u Parizu konačno oboje moći da se ostvare kao umetnici (motiv boljeg života); od strane Aleksandra Minha, kao najava za opasno vreme koje dolazi za Jevreje, s obzirom da Jugoslavija pregovara sa nacistima (motiv ugroženosti); i od strane komunističke struje koja je protiv Tita (politički motivi).
Mislim da su vam sva tri motiva jasna u ovom periodu u Srbiji, tako da mi preostaje samo da vam poželim lepo gledanje serije ako to još niste učinili, ili ponovnu reprizu kroz ovu analizu.
Srećno, u svakom smislu!